mȃjčičin

prid. G mȃjčičina; ž. mȃjčičina, s. mȃjčičino koji pripada majčici

mȃjčin

prid. G mȃjčina; ž. mȃjčina, s. mȃjčino koji pripada majci; ant. očev

mȃjčīnskī

prid. G mȃjčīnskōg(a); ž. mȃjčīnskā, s. mȃjčīnskō 1. koji se odnosi na majke [~ instinkt] 2. koji je kao u majke; sin. materinski; ant. očinski

mȃjčīnstvo

im. s. G mȃjčīnstva bivanje majkom; ant. očinstvo

mȁjica

im. ž. G mȁjicē; mn. N mȁjice, G mȁjīcā 1. komad odjeće koji se oblači preko glave i nosi umjesto košulje [imati majice u svim bojama] 2. razg. v. potkošulja

mȃjka

im. ž. G mȃjkē, DL mȃjci; mn. N mȃjke, G mȃjkā/mȃjkī 1. roditelj ženskoga spola; sin. mama hip., razg., mati, roditeljica, stara razg., žarg. v. pod star; ant. otac, stari razg., žarg. v. pod star, tata hip., razg. 2. pren. ono od čega što potječe [~ zemlja; ~ priroda]  Majka Božja rel. majka Isusa Krista; sin. Blažena Djevica Marija v. pod djevica, Bogorodica, Gospa v. pod gospa ♦ to je još mila ~ to je još dobro; pijan kao ~ potpuno pijan

màjmun

im. m. G màjmuna; mn. N màjmuni, G mȁjmūnā 1. zool. a. mn. skupina sisavaca plodvaša iz reda primata sploštena prsnog koša, relativno velika mozga i čovjekolika lica, koja mogu uspravno sjediti i povremeno uspravno stajati i hodati, a žive u šumama tropskih područja i na stijenama Gibraltara b. pripadnik istoimene skupine  čovjekoliki ~ 1. mn. porodica primata iz istoimene skupine koji svojom tjelesnom građom i ponašanjem nalikuju čovjeku 2. pripadnik istoimene porodice; mali čovjekoliki ~ 1. mn. porodica čovjekolikih majmuna iz istoimene skupine koji žive na drveću u jugoistočnoj Aziji, nemaju rep, a prednji su im udovi mnogo duži od stražnjih; sin. gibon 2. pripadnik istoimene porodice; sin. gibon; veliki čovjekoliki ~ 1. mn. porodica čovjekolikih majmuna iz istoimene skupine koja obuhvaća današnjega čovjeka, orangutana, gorilu i čimpanzu te niz izumrlih vrsta s ljudskim obilježjima; sin. hominid 2. pripadnik istoimene porodice; sin. hominid 2. pogr. neozbiljna ili neodgovorna osoba

màjmunskī

prid. G màjmunskōg(a); ž. màjmunskā, s. màjmunskō koji se odnosi na majmune

majonéza

im. ž. G majonézē hladni umak od žutanjka, ulja, gorušice i limunova soka

màjōr

im. m. G majóra, V mȁjōre; mn. N majóri, G majórā vojn. 1. pov. a. jd. viši vojni čin u jugoslavenskoj vojsci b. osoba s istoimenim činom 2. v. potpukovnik

mȃjstor

im. m. G mȃjstora, V mȃjstore; mn. N mȃjstori, G mȃjstōrā 1. osoba koja je stručno osposobljena u obrtničkoj djelatnosti i ima položeni stručni ispit 2. osoba koja se osobito ističe u kojoj umjetnosti, znanju ili vještini [~ riječi; slikarski ~; šahovski ~] ♦ ~ od zanata osoba vrlo vješta (spretna, okretna) u kojoj djelatnosti (poslu)

mȃjstorica

im. ž. G mȃjstoricē; mn. N mȃjstorice, G mȃjstorīcā 1. žena koja je stručno osposobljena u obrtničkoj djelatnosti i ima položeni stručni ispit 2. žena koja se osobito ističe u kojoj umjetnosti, znanju ili vještini [~ riječi; slikarska ~; šahovska ~]

mȃjstoričin

prid. G mȃjstoričina; ž. mȃjstoričina, s. mȃjstoričino koji pripada majstorici

mȃjstorskī

prid. G mȃjstorskōg(a); ž. mȃjstorskā, s. mȃjstorskō 1. koji se odnosi na majstore [~ ciklus] 2. pren. iznimno dobro izveden ili napravljen [~ posao; ~ zahvat]

màjūr

im. m. G majúra, I majúrom; mn. N majúri, G majúrā zemljište s gospodarskim zgradama

mȁk

im. m. G màka; mn. N màkovi, G mȁkōvā 1. bot. a. mn. porodica dvosupnica podrijetlom sa Srednjega istoka s plodom koji je višestruko pregrađena glavica s mnogo sjemenka b. pripadnik istoimene porodice [islandski ~; turski ~] 2. krupni, najčešće crveni, cvijet istoimene biljke 3. sivoplave sitne okruglaste jestive sjemenke istoimene biljke  bijeli/veliki/vrtni ~ 1. jednogodišnja uzgojena ukrasna biljka sa stabljikom bez dlaka koja sadržava bijeli mliječni sok 2. plod istoimene biljke u obliku loptaste čahure koji sadržava sivoplave sitne sjemenke iz kojih se dobiva opijum 3. krupni bijeli ili ružičasti cvijet istoimene biljke s tamnoljubičastom mrljom pri dnu; divlji/poljski ~, ~ turčinak 1. jednogodišnji zeleni korov velikih listova i stabljike obrasle gustim dlačicama, raste po žitnim poljima 2. jarkocrveni cvjetovi istoimena korova tankih i nježnih latica ♦ crven kao ~ izrazito crvene boje; tjerati ~ na konac biti krajnje tvrdoglav (uporan)

mȁkadām

im. m. G mȁkadāma; mn. N mȁkadāmi, G mȁkadāmā grad. cesta od nekoliko slojeva drobljenoga kamena bez vezivnoga sredstva

mȁkadāmskī

prid. G mȁkadāmskōg(a); ž. mȁkadāmskā, s. mȁkadāmskō koji je od makadama [~ put]

mȁkaki

im. m. G mȁkakija; mn. N mȁkakiji, G mȁkakījā zool. uskonosni mali majmun koji živi u manjim skupinama i vješto pliva

màkar

vez. uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Makar je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako … i v. pod ako, bez obzira na to što v. pod obzir, iako, premda, ( mada), unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što  ~ … ipak ima vezničku funkciju u zavisnosloženim stvarnim dopusnim rečenicama [Makar je umoran, ipak će doći na sastanak.]; sin. ako … i … ipak v. pod ako, iako … ipak v. pod iako, premda (i) … ipak v. pod premda

màkar

čest. 1. označuje najmanju prihvatljivu mjeru, najmanje očekivanje [Daj mi ~ malo.; Budi ~ pristojan.] 2. označuje najmanju, najnepovoljniju mogućnost [Napravimo li ~ trećinu posla, možemo biti zadovoljni.]; sin. i; sin. bar, barem

makaróni

im. pl. t. m. G makarónā 1. cjevasto suho tijesto 2. jelo od istoimenoga tijesta

makèdōnskī

prid. G makèdōnskōg(a); ž. makèdōnskā, s. makèdōnskō 1. koji se odnosi na Makedonce i Makedoniju 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Makedoniji i narodni jezik Makedonaca

makèta

im. ž. G makètē; mn. N makète, G makétā umanjeni prikaz kakva prostora ili građevine [drvena ~ tvornice; ~ kazališne scene; ~ nove škole]

màkija

im. ž. G màkijē bot. gusta, teško prohodna vazdazelena šikara miješanoga raslinja, najčešće grmova, tipična za sredozemna područja

màknuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. mȁknēm, 3. l. mn. mȁknū, imp. màkni, aor. màknuh, prid. r. màknuo, prid. t. mȁknūt 1. promijeniti mjesto čemu, ukloniti što [~ stolicu] 2. promijeniti položaj kojega dijela tijela, učiniti pokret [~ ruku] • màknuti se povr. krenuti, pokrenuti se s jednoga mjesta na drugo [Makni se s puta!; Nisam se mogao maknuti.]; sin. (maći); vidski paranjak: micati

makòvnjača

im. ž. G makòvnjačē; mn. N makòvnjače, G makòvnjāčā kolač od dizanoga tijesta punjen smjesom od mljevenoga maka

makrobiòtičār

im. m. G makrobiòtičāra, V makrobiòtičāru/makrobiòtičāre; mn. N makrobiòtičāri, G makrobiòtičārā osoba koja se bavi makrobiotikom

makrobiòtičārev

prid. G makrobiòtičāreva; ž. makrobiòtičāreva, s. makrobiòtičārevo koji pripada makrobiotičaru; sin. makrobiotičarov

makrobiòtičārka

im. ž. G makrobiòtičārkē, DL makrobiòtičārki; mn. N makrobiòtičārke, G makrobiòtičārkā/makrobiòtičārkī žena koja se bavi makrobiotikom

makrobiòtičārov

prid. G makrobiòtičārova; ž. makrobiòtičārova, s. makrobiòtičārovo usp. makrobiotičarev

makrobiòtičkī

prid. G makrobiòtičkōg(a); ž. makrobiòtičkā, s. makrobiòtičkō koji se odnosi na makrobiotiku [makrobiotička prehrana]

makrobiòtika

im. ž. G makrobiòtikē, DL makrobiòtici metoda unapređivanja kakvoće života s pomoću zdrave prehrane

makromolèkula

im. ž. G makromolèkulē; mn. N makromolèkule, G makromolèkūlā fiz., kem. velika molekula, uglavnom produkt polimerizacije ili kondenzacije

makromolèkulskī

prid. G makromolèkulskōg(a); ž. makromolèkulskā, s. makromolèkulskō koji se odnosi na makromolekulu

mȁkrorēgija

im. ž. G mȁkrorēgijē; mn. N mȁkrorēgije, G mȁkrorēgījā zem. područje organizacijske povezanosti oko najvećih urbanih središta

mȁkroskopskī

prid. G mȁkroskopskōg(a); ž. mȁkroskopskā, s. mȁkroskopskō koji se može gledati golim okom, bez mikroskopa; ant. mikroskopski

maksíma

im. ž. G maksímē; mn. N maksíme, G maksímā mudra izreka koja služi kao određeno životno pravilo ili načelo; sin. sentencija

mȁksimālan

prid. G mȁksimālna; odr. mȁksimālnī, G mȁksimālnōg(a); ž. mȁksimālna, s. mȁksimālno koji se ostvaruje ili je prisutan u najvećoj mogućoj mjeri; sin. najveći; ant. minimalan, najmanji 

mȁksimum

im. m. G mȁksimuma 1. najveća veličina ili vrijednost čega 2. gornja granica čega; ant. minimum

mȁlāhan

prid. G mȁlāhna; odr. mȁlāhnī, G mȁlāhnōg(a); ž. mȁlāhna, s. mȁlāhno hip. koji je veoma malen; sin. malešan hip., minijaturan, sitan; ant. golem, krupan

màlājskī

prid. G màlājskōg(a); ž. màlājskā, s. màlājskō 1. koji se odnosi na Malajce i Maleziju 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Maleziji i narodni jezik Malajaca

malàksati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. màlakšēm, 3. l. mn. màlakšū, imp. malàkši, aor. malàksah, prid. r. malàksao izgubiti snagu, oslabjeti zbog iscrpljenosti ili umora; vidski parnjak: malaksavati

malaksávati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. malàksāvām, 3. l. mn. malaksávajū, imp. malàksāvāj, aor. malaksávah, imperf. malàksāvāh, prid. r. malaksávao gubiti snagu, slabjeti zbog iscrpljenosti ili umora; vidski parnjak: malaksati

malàričnī

prid. G malàričnōg(a); ž. malàričnā, s. malàričnō koji se odnosi na malariju

màlārija

im. ž. G màlārijē med. zaraza plazmodijem u tropskim i močvarnim područjima koju ubodom prenosi komarac; sin. barska groznica v. pod groznica

màlen

prid. G malèna; odr. màlenī, G màlenōg(a); ž. malèna, s. malèno 1. koji nema veliku veličinu, težinu ili količinu [malena mačka; maleno zrno]; sin. mali 2. koji kakvim svojstvom ili obilježjem nije osobito velik, složen ili važan [~ posao; ~ problem; malena pogreška]; sin. mali, nevelik; ant. velik 3. mat. komp. znak (<) koji označuje da se broj koji mu prethodi može dobiti oduzimanjem kakva broja koji iza njega slijedi

mȁlēšan

prid. G mȁlēšna; odr. mȁlēšnī, G mȁlēšnōg(a); ž. mȁlēšna, s. mȁlēšno hip. koji je veoma malen; sin. malahan hip., minijaturan, sitan; ant. golem, krupan

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga